Nominal Forms
Infinitive:
spiærna
Past Participle:
spurnin
Present participle:
Cognates
-
Indicative
Present
| iak;iæk | spiærner |
| þū | spiærner |
| han | spiærner |
| vī(r) | spiærnom |
| ī(r) | spiærnin |
| þē(r) | spiærna |
Preterite
| iak;iæk | sparn |
| þū | sparnt |
| han | sparn |
| vī(r) | spurnom |
| ī(r) | spurnin |
| þē(r) | spurno |
Conjunctive
Present
| iak;iæk | spiærne |
| þū | spiærne |
| han | spiærne |
| vī(r) | spiærnom |
| ī(r) | spiærnin |
| þē(r) | spiærnin |
Preterite
| iak;iæk | spurne |
| þū | spurne |
| han | spurne |
| vī(r) | spurnom |
| ī(r) | spurnin |
| þē(r) | spurnin |
Imperative
| þū | spiærne |
| vī(r) | spiærnom |
| ī(r) | spiærnin |
Verbs conjugated like 'spiærna'
biargha,
biærgha,
gialda,
gialla,
giælda,
giælla,
hiælpa,
skiælva,
spiærna,
stiælpa,
Verbs similar to 'spiærna'
spærna,
skiæra,
spænna,
spiælla,
spinna,
biæra,
girna,
pina,
signa,
skæra,
Etymology
From Old Norse sperna, from (older) Old Norse sporna, from Proto-Germanic *spurnaną. See: Proto-Germanic '
*spurnaną'.
Verbs referencing "spiærna"
Swedish
spjärna.